4. Hranite se namirnicama za kojima čeznete, a ne onima koje su vam korisne - konstantna igra ljubavI i boli
Sjećate li se trenutka kada ste neku hranu zamrzili kao dijete? Prisjetite se kako je nastala ta averzija?
Vlastito iskustvo mi je jasno kao da je bilo jučer.
Znam da je bilo jutro i sjedila sam pored bake koja je gulila kuhana jaja. Nisam podnosila miris kuhanih jaja. Drhtavim rukama je tu sablasnu proteinsku tvorevinu ubacila na tanjur.
„ No, pojedi to!“ Sirota se svim silama trudila da pojedem komad jajeta. Pjevušila je onu jezivu pjesmicu iz reklame (ako ste generacija osamdesetih tad vam je možda poznata) „Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje. Ija ija i ja jeeee!“.
Time je samo pogoršala stvar. Kako bi prekinula tu višedimenzionalnu agoniju, smogla sam snage da odgrizem komad.
Kada sam ga napokon odgrizla, komadić tvrdo kuhanog žumanjka mi je uletio direktno u dušnih. Počela sam nemilo kašljati. Kad sam napokon iskašljala taj komad, počela sam plakati i naravno derat sve dok nisam, jel.... izbacila cijeli doručak.
Ako imate razmaženo derište doma, tada vam je prizor možda poznat. Zaključak odraslih je bio da sam alergična na jaja. I tako sam bila godinama uvjerena kako sam alergična na jaja.
Točnije, na tvrdo kuhana jaja. Godinama nisam pokušala pojesti kuhano jaje.
Neka drugačija iskustva su utjecala na mene da danas ne mogu podnijeti pomisao da popijem tekilu.
Zaključak: Alergična sam na tekilu! (detalje ne moram prepričavati).
Moj otac je iz Gane, odrastao je uz obalu, tamo su ribari male srdelice i bacali na polje i koristili ih kao gnojivo. Nije mu padalo na pamet da tako nešto pokuša pojesti. No s vremenom se, naravno, navukao na pržene lignje, srdele i inćune.
Problem se javlja u trenutku kada bol i užitak vežete za istu stvar. Kad osjećate grižnju savjesti jer ste se nalupali kolača. Tipa: „Znam da ne bi/nisam smjela, ali su bili tako fini...“
Ako proučite poremećaje u prehrani kao što su bulimija i anoreksija, primijetit ćete kako osobe oboljele od anoreksije vole čitati o hrani, znaju sastav hrane, omjere proteina, ugljikohidrata, masti, kalorijsku vrijednost, vole čak kupovati i pripremati hranu za druge. No, povezuju nelagodu s hranom kada tu istu hranu trebaju pojesti. Smatraju kako će se udebljati i tako gube kontrolu nad svojom težinom. Vole fizičku aktivnost i informirani su kako tijelo dovesti u formu, no sposobni su to isto tijelo iscrpljivati treninzima i neadekvatnom ishranom te same sebe dovesti do smrti.
Osobe koje imaju bulimiju vole hranu, vole osjećaj kako tu hranu mogu jesti, uživaju u njoj. Vole osjećaj slobode u prejedanju, no mrze osjećaj prezasićenosti, punog želuca, tromosti.
Pretile osobe imaju sličan problem. Vole hranu, uživaju u njoj, pruža im zadovoljstvo i usrećuje ih, ali su isto tako svjesni kako im šteti određena vrsta hrane. Razumiju kako imaju loše prehrambene navike. U takvim situacijama emocije i misli bez kontrole šetaju između emocije zadovoljstva, grižnje savjesti i frustracije. Taj krug je potrebno prekinuti kako bi se nešto trajno promijenilo. Rješenje leži u slobodi vašeg odabira i stvarnoj želji da napokon budete zadovoljni svojim tijelom i da se osjećate dobro.
Saznaj na koji još način sabotiraš svoje uspješno mršavljenje u člancima koje sam označila žuto. A ko si u nedoumici i ne znaš kako krenuti s radom na sebi s ciljem promjene navika i stvaranja boljeg odnosa s hranom kako bi postigla trajnu tjelesnu težinu bez jo jo efekta, stojim ti na raspolaganju. Slobodno rezerviraj svoj termin za besplatne konzultacije ovdje.
Comentários