Majčinstvo - nisam ista

Napokon je tu! Biće koje je raslo u vama devet mjeseci. Osjećali ste ga, zamišljali kako miriše, diše i spava u vašem naručju. Kako se približavao dan D, sve ste nestrpljivije očekivali akciju poroda.

Napokon je tu! Pomalo vam se čini nestvarno da je vaše tijelo bilo sposobno stvoriti nešto tako savršeno. I dok se drugi dive vašem remekdjelu, vi se ponosno osmjehujete i pokušavate uvući post-porođajni trbuščić, prekriti miris ukiseljenog mlijeka i neoprane kose.

Bez problema pričate o tome koliko beba spava, koliko jede, koliko puta pošteno napuni pelenu, ima li grčeve ili ne, bljucka li ili povraća u vodoskocima…

No, malo tko slobodno i bez osjećaja grižnje savjesti progovara o tome koliko je prilagodba na sve zahtjevna i da postajete sami sebi neprepoznatljivi. Koliko god da ste se imali vremena pripremiti na to da postajete majka po prvi put, toliko još niste svjesni svih promjena kroz koje ćete još prolaziti. I neke stvari potajno priželjkujete….

1. ŽELIM SVOJE TIJELO NATRAG

Nakon tih par dana u bolnici , napokon mogu stati pred ogledalo i vidjeti svoje tijelo. Šutim. Nemam komentara. Samo nadu da će se s vremenom sve vratiti na svoje mjesto. Hoće li biti kao prije? Znam da neće. Izmijenilo se. Ne samo tijelo, već i ja, iznutra. Više nisam ista.

Promatram ga i doživljavam ga u nekom drugom svjetlu. Ono je moćno, snažno izdržljivo i savršeno. Vide li to drugi? U njemu je začet život. Vrijeme i trudnoća su na mom tijelu ostavili znakove jednog kruga života. Transformacija. Nisam bila svjesna snage koju moje tijelo ima. Volim ga, poštujem ga i zahvalna sam što je savršeno odradilo posao „životonosca“. Hoću li ja to moći, najbolje, mudro i osviješteno?

2. RASPOJASANI DEKOLTE

Skeniram svaki njegov djelić. Kao odijelo koje prvi put vidim i pitam se kako mi stoji. Sve je nekako….hm…van forme. U smislu, ne bi trebalo stajati tu i trebalo bi biti uže, zategnutije. Trbuh…oooooo Trbuh i koža!!! Koliko toga sada ostaje, bez neke smislene funkcije.

Ispravak! Grudi. O da, funkcionalnost na djelu! Danas kao simbol i društveni status svake žene. Tu su. Bahato ih veličam u odrazu ogledala. One imaju svoju pro-kreativnu funkciju. Moje tijelo više nije moje tijelo. U rukama je prirode i ono funkcionira savršeno kao na nekom čudnovatom autopilotu. Poprsje nad kojim nemam kontrolu. Njime upravljaju iznenadne slike djece, beba, štenaca ili zvukova plača moje ili tuđe djece. Situacija je toliko alarmantna da razmišljam o majici s nekim natpisom tipa CHOKING and FLUDING HAZARD!

3. BRZINA I SNAGA JE SAMO U TVOJIM MISLIMA

Jeste li pokušale ikad potrčati neposredno nakon poroda? Tipa nakon tjedan i po - dva? S obzirom da sam nakon druge trudnoće morala trčkarati za starijom čupavicom, prvi trk neću tako lako zaboraviti. Potrčala sam lagano i poletno. Prvih koraci su bili odlučni, fokusirani i sama sam sebe ostavila pod dojmom crne pantere u obrani razigranog mladunčeta koje nije svjesno opasnosti. Moje tijelo nije pratilo slijed mojih misli i želja. Ono je imalo svoj tempo i ritam brazilske bosa nove i limba. Gravitacija je radila protiv mene.

4. PELENE…

Kulenova seka. Tako sam nazvala glam stil mrežastog rublja koje je bilo nezaobilazno prvih par dana tj. tjedana. Šalila sam se kako su mi dostojanstvo i ego ostali u rađaoni. Toliko upijajućih pomagala nikada nije bilo u kupaoničkim ormarićima. Zar mi sve to treba? Razmišljam o svojoj baki, koja je rođena 1914.g., jesu li žene tada imale sva ta pomagala? Jesu li uz njih muškarci doživljavali čudo poroda? Pred njima se osjećale jake, a slomljene, odlučne i prestrašene. Jesu li pritom bez dlake na jeziku mogle izraziti euforiju i navalu nekog životinjskog bijesa u želji da se oslobode razdirućih boli „prirodnog poroda“.

5. NISAM SAMO MAMA

Taj mali neprocjenjivi smotuljak spava, siše i diše pored mene. Odsjaj TV-a iz dnevnog boravka. Promatram dim koji se izdiže iz susjedovog dimnjaka. Kristali prvog mraza se love na prozoru. Razmišljam. Jesam li još uvijek ista? Za tebe savršena? Volim ga. Želim se zavući u njegova prsa i biti. Ovo malo biće je simbol onog što osjećam…“ Pun ga je krevetić.“

Kupaonica ili kuhinja? Kupaonicu ću. Već uvježbano tuširanje i brzinsko čišćenje kade, ogledala i školjke. Naznake ženstvenost i seksipila skriveni su u mom kućnom ogrtaču i opranoj kosi. Napokon pamuk umjesto kulenove seke. Napokon mir. Zagrljaj. Horizontala. Tu je. Osjećam se zaštićeno, malo, voljeno i ispunjeno. Nježno nam se dodiruju stopala. Odsjaj svjetla TV-a na zidu dnevnog boravka. Nisam ista.

#trudnoća #majičinstvo #bebe #odnosi #roditeljstvo